Pozdrav svima dobrodošli na Svetac Dana!

Životopis Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo. Više o Svecu Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo. Molitve Molitva Anđele Folinjske Bože moj, učini me dostojnom da mogu shvatiti preduboku tajnu koju je izvela žarka i neizreciva Tvoja ljubav s darežljivom ljubavlju samoga Trojstva, tj. tajnu Presvetoga Tvojega utjelovljenja koje je bilo počelom našega spasenja. I to utjelovljenje dalo nam je dvoje: Prvo je što nas ispunja ljubavlju, a drugo što nas čini sigurnima u našem spasenju. O Ljubavi neshvatljiva! Iznad ove

Blagdan Presvetog Imena Isusova Blagdan Presvetog Imena Isusova, koji se slavi 3. siječnja, duboko je ukorijenjen u katoličkoj pobožnosti i teologiji. Ime Isus ima posebno značenje u kršćanskoj vjeri jer ono doslovno znači “Bog spašava.” Prema evanđelistu Mateju, anđeo Gospodnji rekao je Josipu: “Nadjenut ćeš mu ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih” (Mt 1,21). Samim time, Ime Isus nije samo oznaka identiteta, već duboko prožima Isusovu misiju otkupljenja čovječanstva. To ime je izvor beskrajne milosti, blagoslova i zaštite. Razvoj štovanja Isusova imena Štovanje Presvetog Imena Isusova proširilo se kroz povijest Crkve, ali svoju najveću popularnost dosegnulo je tijekom srednjeg vijeka.

Svetkovina Svetkovina Svete Marije Bogorodice, koja se slavi 1. siječnja, ima duboko teološko i duhovno značenje u Katoličkoj Crkvi. Ona ističe jedinstvenu ulogu Blažene Djevice Marije kao Majke Božje (Theotokos) i odaje počast njezinom božanskom majčinstvu. Ova svetkovina je također povezana s početkom nove godine, simbolizirajući Božji blagoslov za cijelu godinu i zazivanje Marijine zaštite. Dogma o Mariji kao Bogorodici proglašena je na Trećem općem saboru u Efezu 431. godine. Taj naslov naglašava da je Marija rodila ne samo čovjeka Isusa, nego i pravoga Boga. Isus Krist je samo jedna osoba s dvije neodvojive naravi – božanskom i ljudskom. Time se potvrđuje da je ona

Životopis – sveti Abraham Sveti Abraham, kojeg Biblija opisuje kao prvog židovskog patrijarha i otca triju monoteističkih religija, žio je u ranom II. tisućljeću prije Krista. Poznat i u Kuranu kao Ibrahim, Abraham je ključna figura u povijesti religije i duhovnosti. Rođen je kao Abram u Ur Kaldejskom, u Mezopotamiji. Otac mu je bio Terah, a imao je dvojicu braće, Nahora i Harana. Obitelj je napustila Ur i preselila se u Haran, a nakon toga je Abraham, poslušavši Božji poziv, krenuo prema zemlji obećanja – Kanaanu. U svom putovanju,  Abraham je slijedio Božje obećanje o brojnim potomcima i zemlji koja će pripadati njegovom potomstvu. Iako

Život svetog Mateja Sveti Matej bio je jedan od dvanaestorice Isusovih apostola i evanđelist, autor Evanđelja po Mateju. Prije nego što je postao učenik Isusa, Matej je bio carinik, sakupljač poreza, što ga je činilo nepopularnim među Židovima zbog povezanosti s rimskim vlastima i optužbi za korupciju. Prema evanđeljima, Isus ga je pozvao da ga slijedi, nakon čega je Matej priredio gozbu za rođake i prijatelje. Odazvao se Isusovu pozivu te postao propovjednik i evanđelist.   U Novom zavjetu: Matej je naveden kao jedan od dvanaestorice učenika. Bio je carinik prije nego što ga je Isus pozvao da postane njegov sljedbenik. U kasnijoj predaji: Prema

Životopis Sveti Ivan Zlatousti (grč. Chrysostom), rođen 347. godine u Antiohiji, Siriji, bio je jedan od najistaknutijih crkvenih otaca i nadbiskup Konstantinopola. Ime “Zlatousti” dobio je zbog izuzetne vještine propovijedanja, koja je privlačila i običan narod. Odgajan u kršćanskoj vjeri od strane svoje udovice majke, Ivan je odustao od studija prava kako bi se posvetio teologiji i postao asketski monah. Zbog lošeg zdravlja morao je napustiti monaški život te se vratio u Antiohiju, gdje je 381. postao đakon, a 386. svećenik. U to je vrijeme postao poznat po svojim homilijama, od kojih su mnoge ostale poznate i cijenjene do danas. Njegovo vrijeme kao nadbiskupa Konstantinopola,

Više o Blagdanu Blagdan Presvetog Imena Marijina, koji se slavi 12. rujna, važan je blagdan u Rimokatoličkoj Crkvi, u čast imena Blažene Djevice Marije, majke Isusa Krista. Utemeljen je od strane pape Inocenta XI. 1684. godine, kao spomen na pobjedu kršćanskih snaga u bitci kod Beča 1683. godine, kada je Jan III. Sobjeski, poljski kralj, trupe stavio pod zaštitu Blažene Djevice Marije. Ova povijesna pobjeda pripisana je upravo njezinu zagovoru. Blagdan ima duboke teološke i povijesne korijene, a simbolizira neizrecivu ljubav Majke Božje prema čovječanstvu. Njegova proslava usmjerava oči vjernika na lik Majke Otkupiteljice, koja je od Božjeg promišljanja darovana svijetu. Ime Marija ima hebrejsko

Životopis Sveti Proto i Hijacint bili su ranokršćanski mučenici koji su pogubljeni tijekom progona kršćana pod carem Valerijanom, oko 257.-259. godine. Prema tradiciji, njih dvojica su bili rođena braća, a služili su kao dvorski sluge (komornici) svetoj Eugeniji, kršćanki iz ugledne rimske obitelji. Oboje su zajedno s njom primili krštenje od biskupa Helenija u Heliopolisu. Nakon što su se posvetili proučavanju Svetog pisma, pridružili su se kršćanskim pustinjacima u Egiptu, a kasnije su se vratili s Eugenijom u Rim. U Rimu su ih uhitile rimske vlasti zbog njihove kršćanske vjere. Unatoč mučenjima, odbili su se odreći svoje vjere. Sveti Prot i Hijacint su prvo bili

Životopis Papa Eleuterije bio je poglavar Katoličke Crkve od oko 174. do 189. godine, a njegov pontifikat obilježio je izazove s herezama i progoni kršćana. Rođen u Nikopolu, Epir, u Rim je stigao zajedno s papom Anicetom, gdje je služio kao đakon i sudjelovao u povijesnom susretu sa svetim Polikarpom. Tijekom Eleuterijeva pontifikata, montanističko krivovjerje doseglo je svoj vrhunac. Montanizam je bio pokret koji je tvrdio da ima izravna božanska otkrivenja, suprotstavljajući se crkvenoj hijerarhiji. Crkva je protiv njega napisala nekoliko apologija, braneći svoje učenje. Papa Eleuterije je bio uključen u rasprave o montanizmu, osobito kroz susrete s biskupima, uključujući svetog Ireneja Lionskog, koji je

Sveti Nikola iz Tolentina Životopis Sveti Nikola iz Tolentina rođen je 1245. godine u Castel Sant’ Angelo (danas Sant’ Angelo in Pontano), Italija. Njegovi roditelji, koji su dugo bili bez djece, molili su za njega zagovorom svetog Nikole biskupa, pa su ga po njemu i imenovali. Nikola je završio novicijat u Sanginesiju 1260. godine, a studij gramatike, logike i teologije u Tolentinu i Cingoliju. Zaređen je za svećenika 1269. godine u Cingoliju od strane biskupa iz Osima, svetog Benvenuta. Poznat po svojoj jednostavnosti i brižnosti, Nikola je bio izuzetno posvećen čednosti i pažljivo je čuvao svoje oči, bojeći se da bi nepaznja mogla ugroziti njegov

Sveti Petar Claver Životopis Sveti Petar Claver, španjolski isusovac i svećenik, bio je poznat po svojoj izvanrednoj ljubavi i službi siromašnim crncima koje je susretao u Kolumbiji. Rođen 25. lipnja 1580. u Verdu, Katalonija, u pobožnoj radničkoj obitelji, Petar je od malih nogu bio usmjeren prema duhovnom životu. Klerikalnu tonzuru primio je 1594. godine, a nakon studija filozofije u Barceloni i novicijata u Tarragoni, postao je član Družbe Isusove 1602. godine. Nakon što je završio studij teologije u Barceloni, Petar je, unatoč vlastitoj poniznosti, prihvatio svećeničko dostojanstvo na nagovor oca Alonsa de Sandovala. Godine 1616. zaređen je za svećenika i poslan u misiju Nova Granada

Životopis svetog Fabijana Sveti Fabijan (oko 200. – Rim, 20. siječnja 250.) bio je papa od 10. siječnja 236. do 20. siječnja 250. godine i svetac Katoličke Crkve. Spomendan mu se slavi 20. siječnja, zajedno sa sv. Sebastijanom. Sveti Fabijan, rođen kao Flavius, došao je u Rim u vrijeme izbora novog pape. Prema tradiciji, bio je laik koji je živio izvan grada na svom imanju. Tijekom izbora, bijela golubica sletjela je na njegovu glavu, što je okupljenim kršćanima bio znak da ga izaberu za papu. Tijekom njegova pontifikata, nije bilo velikih progona kršćana. Tradicija mu pripisuje podjelu Rima na sedam područja, svako pod vodstvom đakona

Životopis svete Anđele Merici Sveta Anđela Merici (Desenzano del Garda, 21. ožujka 1474. – Brescia, 27. siječnja 1540.) bila je katolička redovnica i utemeljiteljica Uršulinki.  Kao djevojčica, Anđela je ostala siroče i s starijom sestrom otišla živjeti k ujaku u grad Salò. Nakon smrti sestre i ujaka, vratila se u Desenzano, gdje je posvetila svoj život pobožnosti i pristupila Trećem redu sv. Franje. Svjesna potreba za boljim kršćanskim odgojem djevojčica, počela je odgajati djevojčice u svojoj kući. Imala je vizije o osnivanju udruge djevica posvećenih vjerskom odgoju i brizi za bolesne i siromašne. Tako je 1535. godine osnovala Družbu svete Uršule u Bresci. Preminula je

Životopis svetog Franje Saleškog Sveti Franjo Saleški (francuski: François de Sales, rođen 21. kolovoza 1567. u Thorens-Glièresu, Francuska, umro 28. prosinca 1622. u Lyonu) bio je francuski katolički svećenik, genevski biskup, Crkveni naučitelj, duhovni pisac i propovjednik. Poznat je po svojim teološkim spisima o duhovnom vodstvu i formaciji, posebno po djelu “Filotea: Uvod u pobožni život”. Zbog svoje osobnosti, visoke naobrazbe i jednostavnog života, nazivan je “svecem gentlemanom”.   Franjo Saleški rođen je u bogatoj plemićkoj obitelji. Studirao je pravo, a kasnije i teologiju. Nakon što je postao svećenik, poslan je kao župnik u Chablais, gdje je uspješno propovijedao katoličku vjeru i suprotstavio se kalvinizmu.

Životopis svetog Vinka Sveti Vinko iz Zaragoze (Osca, 3. stoljeće – Valencija, oko 304.) bio je španjolski mučenik i svetac. Rođen u Zaragozi, sin oca Eutriciusa i majke Enole, služio je kao đakon svetog Valerija, biskupa Zaragoze, s dužnošću propovijedanja po biskupiji. Po nalogu upravitelja Dacijana, Vinko i biskup Valerije uhićeni su i dovedeni u Valenciju, gdje su ih dugo držali u zatvoru. Biskup je kasnije bio pušten, dok je Vinko podvrgnut teškim mučenjima – razapet kukama, pečen i bičevan. Na kraju je smješten u tamnički krevet na kojem je umro. Njegovo tijelo bilo je bačeno lešinarima, no zaštitio ga je gavran. Kad ga je

Životopis svete Anastazije Sveta Stošija ili Sveta Anastazija (3. stoljeće, Rim – 11. listopada, 3. stoljeće, Sirmij) bila je kršćanska mučenica i svetica koja je umrla za vrijeme Dioklecijanovih progona. U pravoslavlju je poznata kao Velika mučenica Anastasija, Izbaviteljica od otrova. Njezin spomendan je 25. prosinca, a u Zadru i Srijemu također se slavi 15. siječnja. Prema legendama, bila je rimska plemkinja i učenica svetog Krševana. Prisilno se udala za patricija Pubija, no odlučila je ostati djevicom, zbog čega ju je muž zatvorio. Nakon njegove smrti, Anastazija je pomagala zatočenim kršćanima. Zbog svoje vjere je uhićena i 25. prosinca 304. mučena na lomači na otoku

Životopis svetog Hilarija Sveti Hilarije iz Poitiersa (oko 310. – oko 367.) bio je kršćanski svetac, biskup i crkveni naučitelj poznat po svojoj borbi protiv arijevske hereze, zbog čega je prozvan “Atanazije Aleksandrijski Zapada”. Rođen je u Poitiersu u Akvitaniji, u plemićkoj obitelji, što mu je omogućilo klasično obrazovanje i rano zanimanje za filozofiju. Prema predaji, čitanje Novog zavjeta, osobito Evanđelja po Ivanu, potaknulo ga je na obraćenje i krštenje. Godine 350., Hilarije je izabran za biskupa u rodnom Poitiersu, unatoč tome što je bio u braku. U vrijeme kada je arijanska hereza prijetila jedinstvu Crkve, Hilarije je stao na stranu svetog Atanazija Aleksandrijskog, odlučno

                                                Bazilije Veliki, mozaik u kijevskoj katedrali sv. Sofije Sveti Bazilije Veliki – Životopis Bazilije Veliki bio je kršćanski svetac, crkveni otac i učitelj Crkve, rođen 329./330. godine u Caesarei Mazaci, gdje je i preminuo 1. siječnja 379. godine. Slavi se u Rimokatoličkoj, Anglikanskoj i Istočnim pravoslavnim Crkvama. Spomendan mu je 2. siječnja, dok ga Istočne Crkve slave 1. siječnja. Bazilije je utemeljitelj kršćanskog redovništva na istoku. Njegove postavke o redovničkom životu postale su temelj i uzor kasnijim utemeljiteljima kršćanskih redova, jer

Sveti Marko Sveti Marko – životopis Sveti Marko, evanđelist i kršćanski svetac, poznat je kao autor Evanđelja po Marku, najstarijeg od svih Evanđelja, te kao aleksandrijski biskup i utemeljitelj kršćanske zajednice u sjevernoj Africi. Štovan je kao zaštitnik Venecije, a njegovo je nasljeđe neizbrisivo u povijesti kršćanstva. Prema nekim drevnim izvorima, iako danas diskutabilnim, Markovo Evanđelje temelji se na propovijedima apostola Petra u Rimu, zbog čega nosi ime Evanđelje po Marku. Ono se ističe svojom dubokom posvećenošću prikazivanju Isusovog čovještva, više nego bilo koji drugi evanđelist. Dok drugi evanđelisti promatraju Isusa kroz prizmu proslavljenog Gospodina, Marko naglašava njegovu ljudsku stranu, polako otkrivajući mesijansku tajnu koja