I to utjelovljenje dalo nam je dvoje: Prvo je što nas ispunja ljubavlju, a drugo što nas čini sigurnima u našem spasenju.

O Ljubavi neshvatljiva! Iznad ove nema veće ljubavi, nego što Bog postaje moje tijelo da me učini Bogom.
O Ljubavi utjelovljena, sebe si okrnjila, da mene izgradiš, kad si primila naš lik: nisi okrnjila sebe da bi Tebi nešto nedostajalo ni Tvojoj božanstvenosti, nego me ponor Tvoje zamisli potiče da govorim te riječi iz dubine svoga bića.
O Neshvatljivi, postao si shvatljiv! O Nestvoreni, postao si stvorenje!
O Nezamislivi, postao si zamisliv! O Neopipljivi, Tebe se može opipati!
O Gospodine, učini me dostojnim da sagledam dubine te preduboke ljubavi koju si nam saopćio u tome presvetom Utjelovljenju.

Učini me dostojnom, Nestvoreni, da shvatim ponor Tvoje ljubavi i goruće Tvoje naklonosti, učini me dostojnom da razumijem neizrecivu ljubav koju si nam dao kad si nam pokazao Sina svoga Isusa Krista u Utjelovljenju, i kako nam je sami Sin objavio Tebe, Oca.
Učini me dostojnom, Gospodine, da shvatim i razumijem Tvoju ljubav prema nama kojom si mene stvorio i učinio sposobnom, o Neshvatljivi, da spoznam i razumijem Tvoju neprocjenjivu i žarku ljubav s onom srdačnom naklonošću kojom si odabrao ljudski rod od vječnosti da gleda Tvoje lice, a Ti, najuzvišeniji, hoćeš da gledaš naše.