Sveti Hilarije
Životopis svetog Hilarija
Sveti Hilarije iz Poitiersa (oko 310. – oko 367.) bio je kršćanski svetac, biskup i crkveni naučitelj poznat po svojoj borbi protiv arijevske hereze, zbog čega je prozvan “Atanazije Aleksandrijski Zapada”. Rođen je u Poitiersu u Akvitaniji, u plemićkoj obitelji, što mu je omogućilo klasično obrazovanje i rano zanimanje za filozofiju. Prema predaji, čitanje Novog zavjeta, osobito Evanđelja po Ivanu, potaknulo ga je na obraćenje i krštenje.
Godine 350., Hilarije je izabran za biskupa u rodnom Poitiersu, unatoč tome što je bio u braku. U vrijeme kada je arijanska hereza prijetila jedinstvu Crkve, Hilarije je stao na stranu svetog Atanazija Aleksandrijskog, odlučno braneći vjeru u božanstvo Krista. Zbog svog stava, car Konstancije II. protjerao ga je u Malu Aziju.
Tijekom izgnanstva (356. – 359.), Hilarije je napisao svoje najvažnije teološko djelo, “O Trojstvu”, u kojem je obranio božanstvo Sina i učvrstio nauk o Svetom Trojstvu. Također je napisao esej “O savjetima”, teološko promišljanje o kršćanskoj vjeri. Godine 360., Hilarije je pokušao sudjelovati na Carigradskom saboru, ali mu je to bilo zabranjeno. Ipak, 361. godine dopušteno mu je vratiti se u Galiju, gdje je nastavio borbu protiv arijanske i drugih hereza.
Sveti Hilarije umro je 13. siječnja 367. godine u Poitiersu. Slavi se u Rimokatoličkoj, Pravoslavnoj, Anglikanskoj i Luteranskoj Crkvi, s blagdanom 13. siječnja. Njegov život i djelo učinili su ga jednim od ključnih branitelja pravovjernog kršćanskog nauka u 4. stoljeću.
Molitva svetog Hilarija
Moja je najvažnija životna zadaća, Tebe, Oče, svemogući Bože, izricati u svakoj riječi i u svakoj misli. Veličanstvenije ne mogu koristiti jezik što si mi ga darovao, nego da Te naviještam, da pred svijetom, koji Te ne želi poznavati, Tebe kao Oca svjedočim, Tebe koji si Otac jedinostvorenoga Boga. To je moja žudnja. Za Tvoju pak pomoć i Tvoje smilovanje mogu jedino moliti. Daj da jedra naše vjere razvijena za Tebe obuhvati lahor Duha, i vodi nas dalje putem Objave kojim smo krenuli. Amen
O svetom Hilariju
Vjernost Bogu dar je njegove milosti. Stoga sveti Hilarije moli, na kraju svoje rasprave o Trojstvu, da uvijek mogne ostati vjeran krsnoj vjeri. Značajka je to cijele te knjige: promišljanje se pretvara u molitvu, a molitva u promišljanje. Čitava knjiga razgovor je s Bogom. Htio bih današnju katehezu zaključiti jednom od tih molitava, koja neka tako postane i našom molitvom: “Daj, Gospodine – kaže nadahnuti Hilarije – da uvijek ostanem vjeran onome što sam ispovjedio u simbolu svoga novoga rođenja, kad sam bio kršten u Oca i u Sina i u Duha Svetoga. Da se klanjam tebi, naš Oče, i s tobom tvojemu Sinu; da zavrijedim tvoga Duha Svetoga koji izlazi od tebe po tvojem Jedinorođencu… Amen.
