Sveti Nikola iz Tolentina

Sveti Nikola iz Tolentina rođen je 1245. godine u Castel Sant’ Angelo (danas Sant’ Angelo in Pontano), Italija. Njegovi roditelji, koji su dugo bili bez djece, molili su za njega zagovorom svetog Nikole biskupa, pa su ga po njemu i imenovali. Nikola je završio novicijat u Sanginesiju 1260. godine, a studij gramatike, logike i teologije u Tolentinu i Cingoliju. Zaređen je za svećenika 1269. godine u Cingoliju od strane biskupa iz Osima, svetog Benvenuta.

Poznat po svojoj jednostavnosti i brižnosti, Nikola je bio izuzetno posvećen čednosti i pažljivo je čuvao svoje oči, bojeći se da bi nepaznja mogla ugroziti njegov duhovni život. Njegov asketski način života uključivao je stroge pokore i ekstremno siromaštvo. Nosio je skromnu odjeću, spavao na slamnjači i strogo se držao postova i prehrane, izbjegavajući meso, mliječne proizvode, voće i začinjenu hranu. Postio je na kruhu i vodi ponedjeljkom, srijedom, petkom i subotom te tijekom Korizme svaki dan osim nedjelje.

Unatoč svojoj strogoj asketskoj disciplini, sveti Nikola bio je izuzetno ljubazan i pun dobrohotnosti prema drugima, osobito prema siromasima, patnicima i gostima. Njegova sposobnost da pomiri strogi asketski život s velikom ljudskošću bila je izvanredna. Šest mjeseci prije smrti, doživljavao je posebnu Božju blizinu i često je ponavljao Pavlove riječi: „Imam želju umrijeti i biti s Kristom“ (Fil 1,23).

Sveti Nikola iz Tolentina bio je vrlo štovan svetac, osobito od 16. do 18. stoljeća, ne samo u Italiji već i u Španjolskoj, Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i Americi. Nakon kanonizacije 1446. godine, njegovo štovanje se proširilo diljem Europe i Novog svijeta, a u čast njemu podignute su mnoge lijepe crkve. Bio je posebno štovan u gradovima poput Tolentina, Rima, Venecije, Gentu, Ypresu, Bruggeu, Kölnu, Bruxellesu, Louvainu, Antwerpenu i Münchenu. Sveti Nikola iz Tolentina posvetio je svoje slobodno vrijeme molitvi, služeći kao primjer u današnjem užurbanom svijetu gdje je molitva često zanemarena.